• 29.03.2024.

Kolumna; O Handkeu – “za” i “protiv”

foto:pixabay.com

Piše BOŠKO LOMOVIĆ

Bilo je, ranije, očitih promašaja švedskih akademika pri dodeli Nobelove nagrade za književnost, ali ni izbliza toliko prašine kao oko Petera Handkea. Mnogi su saglasni da ju je Austrijanac zaslužio još pre 20 godina, ali je „izgubio zasluženo“ tokom zbivanja u Jugoslaviji u poslednjoj deceniji prošlog stoleća (sic!). Jer je, gle čuda, drugačije video rasturanje „najrealnije evropske države“ (njegov izraz) i, potom, zbivanja u Srbiji. Drugačije od „političke korektnosti“ koja je, bezmalo unisono, vladala na Zapadu.

Odmah se postavlja pitanje: šta je to još, sem dobre književnosti, potrebno piscu da bi dobio Nobela? Iz nekih ranijih odluka je jasno da mu je potrebna i politička podobnost. Nobelov žiri je, pri odlučivanju za ovu godinu, hteo da „opere“ svoje ranije propuste, da odoli pritiscima, da se izvadi za prošlogodišnji skandal u svojim redovima (seksi-afera, ako se ne varam). Čestitka na tome!

Sa Handkeom sam se prvi put „susreo“ 1983. godine, posredstvom romana Užas praznine. O romanu sam i pisao ( „Riječi“, 12/1984). Zaslužio je Nobela svojim književnim delom, a meni je drago da ga je i dobio – zašto bih krio – i zbog poznate njegove izjave da ga Srbi ne čitaju, ali ga vole. Zašto ga vole – znamo.
O zlonamerno naturenoj dilemi „za“ i „protiv“ Handkea, još jednom. Biće da ovu izreku treba pripisati Jevgeniju Jevtušenku: „Pesnikova biografija su njegove pesme. Sve ostalo je fusnota“.

Umetnik je, neizbežno, dvostruka ličnost – homo sapiens kao bilo koji od 7,6 milijardi ljudi na Zemlji i, istovremeno, biće sa darom da stečeno iskustvo preobraća u umetnost. Pri ocenjivanju, njegovo stvaralaštvo (taj drugi, uporedni život) ne sme se mešati sa profanim, banalnim činjenicama iz biografije. Bar ne u presudnim momentima. Zašto bi Vagner ispaštao samo zato što je Hitler obožavao njegovu muziku i što je Vagnerova snaha slala fireru vunene čarape? Treba li da vrednost „Labudovog jezera“ ugrozi činjenica da je Čajkovski bio naklonjen osobama svoga pola? Da li književno delo Dragiše Vasića treba posmatrati kroz je-dne, a Dobrice Ćosića kroz druge naočari samo zato što je prvi ratovao na strani koja je izgubila, a drugi na pobedničkoj?

Najzad, da li je trebalo Peteru Handkeu dati Nobela (ili ga treba lišiti nagrade) za neosporan svetski domet u KNJIŽEVNOSTI samo zato što je, kao homo politikus, razmišljao i delovao suprotno „zvaničnom stavu“ vlada zemalja Zapada? Pitanja su retorska par excellence. Handke – to su njegovi romani, drame, ogledi, pesme, priče, filmski scenariji. Ostalo je – fusnota.

Violeta

Prethodni članak

Dveri: Milanovačka autobuska stajališta na nedozvoljenim mestima i neuređena

Sledeći članak

Nova Facebook opcija odvaja bliske prijatelje od poznanika