
foto: GMinfo
Zloupotreba najznačajnijih javnih institucija, funkcja, resursa i objekata u svrhu privatno-političke propagande i skrivanja informacija od poreskih obveznika, kao i nedvosmisleno kršenje Zakona Republike Srbije kroz zajednički medijski prostor, nije nikakva novina u marketinškom manirizmu vladajuće SNS, ali to ne znači da bi takve pojave trebalo zaobilaziti kao nešto na šta smo navikli. Daleko od toga.
Ignorisanje ovakvih pojava, posebno u neposrednoj okolini, čak i na mikro planu, dovešće, kao što već dovodi, do potpune degradacije prava, pravne države, a posledično i do isčezavanja mira i sloboda u kući „običnog“ građanina.
Zbog toga ne možemo ignorisati ni to kako se prema medijima, samim tim i prema Milanovčanima, ophode ministri koji dolaze u naš grad; šta o nama u stvari misle i kakvu poruku time šalju u dogovoru sa lokalnim vlastima. Navešćemo samo dva poslednja primera pomenutih populističkih zloupotreba.

Prvog novembra, ministar unutrašnjih poslova, Nebojša Stefanović, posetio je stanicu Milicije MUP-a Srbije i organe lokalne samouprave u Gornjem Milanovcu, ali na taj događaj, ili barem obraćanje nakon sastanka, mediji iz našeg grada nisu bili pozvani, niti su o tome obavešteni (za razliku od kolega iz Čačka istog dana, istim povodom). Sastanak, međutim, nije bio radnog, zatvorenog karaktera, što je sasvim u opisu posla koordinacija ovih instanci. Naprotiv, ministar je bio više nego rad da ga citiraju i slikaju mediji, ali putem propagandne službe predsednika opštine, Dejana Kovačevića (SNS), odnedavno proširene otvaranjem „TV GM Plus“ sa pripadajućim portalom „GMPress“, privatnog vlasništva. Zbog čega je to indikativno i alarmantno?
Ministar Stefanović, kao što je auditorijumu poznato, nalazi se u, najblaže rečeno, nezavidnoj situaciji zbog afera koje potresaju srpsku indrustriju oružja i navodne umešanosti njegovog oca u iste. Bila je to retka prilika za milanovačke novinare da Stefanoviću postave o tome nekoliko pitanja. Iz bojazni da se ovo desi, nadležni su odlučili da ne rizikuju „neprijatnosti“, pa su prepustili njegovo obraćanje samo povlašćenim „medijima“ , koji ionako ne pokreću suštinske teme od javnog interesa, već se bave neutralnim trivijalnostima „niz dlaku“ i u korist jedne političke partije. Dakle, Stefanović hoće da vam govori, ali samo ono što on misli da bi trebalo da čujete.

Drugi, čak drastičniji, primer ovakvog manipulisanja je boravak ministra Aleksandra Vulina u petak, u kasarni „Vojvoda Radomir Putnik“, povodom međunarodne komandno-štabne vežbe „Sajber Tesla 2019.“. Završni dan ove četvorodnevne vežbe, „Dan visokih zvanica“ kako ga karakterišu u protokolu, osim ostalog, namenjen je i istupanju tih zvanica pred medijima. Tako je barem bilo prethodne 3 godine. Sada je, međutim, odlučeno da se protokol prekrši. Kao i Zakon.
Naime, u protokolu za taj skup jeste bio predviđen Vulinov izlazak pred novinare. Ovaj raspored, kao i ranijih godina, dat je i našoj redakciji na otvaranju vežbe, 12. novembra, uz obećanje oficira zaduženih za medije, da ćemo u narednim danima, za završnu svečanost, dobiti zvaničan poziv mejlom. Taj poziv nikad nije stigao, ni nama, ni „Takovskim novinama“ (koje su prethodni slučaj sa Stefanovićem vrlo dobro obrazložile u broju od 7. novembra). Nezvanično nam je objašnjeno da „Dan visokih zvanica“ „Sajber Tesle“ za nas nije otvoren.

Ministar odbrane, Aleksandar Vulin, trebalo je da nam, osim ostalog, odgovori: zašto se on, kao najpozvaniji po funkciji, gotovo uopšte ne oglašava o prilikama u „Krušiku“ i optužbama da se državna namenska industrija uništava zarad privatnih trgovaca oružjem bliskih vlastima i kako o tome formuliše zvaničan stav resornog ministarstva na čijem je čelu? To se nije dogodilo. Poučeni, pored ostalog, i pitanjima koje smo Vulinu uputili na jednoj od prethodnih vežbi u Milanovcu o neispunjavanju obećanih rokova za podizanje plata zaposlenima u Vojsci, „nadležni“ su rešili da nas skinu sa spiska zvanica. Pogađate, obraćanjima je prisustvovala i gorepomenuta „TV GMPlus“ za koju je događaj itekako bio otvoren.

Da ne bude zabune, nama je više nego jasno da ni lokalna stanica Milicije pri dolasku Stefanovića, ni ljudi u kasarni kod dolaska Vulina, nemaju nikakve veze, pa ni konačne ingerencije, u odlučivanju o pozivanju novinara; njihova saradnja s medijima na planu svakodnevnih lokalnih tema je rutinska i jako dobra. S toga nam je takođe jasno da sprečavanje protoka informacija od javnog interesa prema građanima, a preko novinara različitih medija, jeste produkt namerne diskriminacije i propagandnog inženjeringa koji nastaje negde na relaciji resorno ministarstvo-lokalna samouprava, a njih, kao što znamo, kontroliše SNS.
Pojednostavljeno, državna instanca članove ove pratije na funkcijama štiti od „osetljivih“ tema, dok vlast u lokalnoj samoupravi, štiteći se od „packi“, koje inače dobija iz vrha kad u svojoj opštini slučajno dozvoli da „visokim zvanicama“ pitanja postavljaju „nepodobni“ novinari, osigurava sebi svečani ručak bez trzavica i miran san. Pri tom, kulisu za fingiranje i privid transparentnosti u radu, obezbeđuju novootvorene televizije koje novac za rad u najvećoj meri dobijaju iz bužeta gradova i opština.

Osim što se na ovakav način zloupotrebljavaju državni resursi za korsti partijskog interesa, prekrajaju informacije, vrši otvorena cenzura aktulenosti ključnih za celo društvo, omalavažavaju nezavisni mediji i sprečavaju u obavljanju svog posla, direktno se krši i zakon. U članu 4 Zakona o javnom informisanju Republike Srbije, osim ostalog, piše:
„Zabranjena je neposredna i posredna diskriminacija urednika medija, novinara i drugih lica u oblasti javnog informisanja, naročito prema njihovoj političkoj opredeljenosti i uverenju ili drugom ličnom svojstvu. Ne sme se ugrožavati slobodan protok informacija putem medija. Sloboda javnog informisanja ne sme se povređivati zloupotrebom službenog položaja i javnih ovlašćenja.“
Dok u članu 6 stoji:
„Radi zaštite konkurencije i raznovrsnosti ideja i mišljenja, zabranjen je svaki vid monopola u oblasti javnog informisanja. Niko ne može imati monopol na objavljivanje informacija, ideja i mišljenja u mediju. Niko ne može imati monopol na osnivanje, odnosno distribuciju medija.“
Primeri koje smo naveli u ovom tekstu, samo su kap u moru bezmalo svakodnevne prakse u medijskom i javnom životu Gornjeg Milanovca tokom poslednje 4 godine kada je u pitanju prezentovanje informacija iz organa lokalne samouprave. Ne, doduše svih, ali se u poslednje vreme i taj prostor s dobrim primerima sužava. Naročito kada je u pitanju kabinet predsedika Kovačevića, koji sa (namernim?) zakašnjenjem i od po nekoliko dana dostavlja saopštenja o svojim aktivnostima i postignućima, dok u slučaju „TV GMPlus“ i „GMPress“, isto čini u dnevnom roku. Ali to je već posebna tema.
Miloš Mijatović, GMinfo