foto: pixabay.com, ilustracija
Predsednik Srbije je na Crvenom trgu u Moskvi uslikan prilikom nedavne vojne parade, a iza njega je, upadljivo, stajao njegov rodjeni brat i, kako kažu, „barabar“ moćnik u Srbiji. Koliko je javnosti poznato, on nema nikakvu javnu funkciju, pa su, čak i svetski mediji zbunjeni njegovim prisustvom medju visokim uzvanicama.
Jedino, ako se htela pokazati demonstracija sile i moći, čemu su predstavnici vlasti itekako skloni, čak, toliko da je i obožavaju. Naravno, silazeći „merdevinama“, vidi se da je tako i na lokalu, pa čak i na najvećem mogućem lokalu.
Konkretno, ako ste u vlasti, odnosno, pripadnik (jer simpatizer ne možete biti) vladajuće stranke, to vas, na neki način, obavezuje da štitite partijskog druga u svakoj prilici. Sloboda mišljenja, jel’? Još konkretnije – probajte da pred nekim članom vladajuće partije kažete nešto što nije afirmativno, a tiče se njegovog „partijaša“. „No passaran“. Nema šanse da ne budete izvredjani i nipodaštavani, uz uobičajene izraze, poput neradnika, fašista i ološa.
A, ako vam mozak nije postao obična siva masa, pokušajte da se setite šta su ti isti partijaši govorili jedni o drugima ranije, dok su bili „rasuti“ po drugim strankama.
Ima Rudničko-takovski kraj mnogo naselja, ali, ipak smo mi mala sredina, svi se znamo i sve se zna, samo je pitanje sećanja i poštenja. I, da, već je dobro poznato kako se oni ponašaju izmedju sebe u javnosti. Svi su nasmejani (osim na dan izbora), raspoloženi, bahati i oholi, sa prezirom gledajući sve one koji nemaju nikakav interes, ili, jednostavno, ne žele da budu deo te mašinerije, pa mogu sve u lice da im kažu.
Takodje, njihov odgovor u tim prilikama je, otprilike, „pa šta?“. Pa, ništa. Zasad. Zarad partijske ljubavi, zaboravljaju se kumstva, rodbinske i prijateljske veze, za slavskom trpezom sede neki drugi ljudi, svi znamo, privremeni gosti. Na svadbe i veselja se ne zovu rodjaci po ženinoj liniji, e da bi se napravilo mesta za nove, uvažene goste, koji se rodbini, isključivo, predstavljaju po funkciji ili radnom mestu. Prošlost, za sada, niko ne pominje…
Goran Trifunović








