• 29.03.2024.

Demolirana imovina „AR Gradnje“ u Nevadama; za GMInfo govori direktor firme, Aca Radonjić

foto: GMInfo

 

U toku prethodne noći demolirane su mašine „AR Gradnje“ na asfaltnoj bazi, koja je u pripremi, u Nevadama. Izbušene su gume i polomnjena svetla na kamionima, ispisani grafiti mahom političke, ali delom i nejasne sadržine, isečeni električni kablovi na mobilnoj opremi.

Sve je prijavljeno policiji, a događaj su zabeležile sigurnosne kamere. Direktor „AR Gradnje“, Aca Radonjić, za GMInfo danas govori o ovom događaju, o tome zašto je došao u milanovačku opštinu da gradi asfaltnu bazu, koja je pozadina, prema njegovom verovanju, cele „hajke protiv ovog projekta“, šta će učiniti da ekološki zaštiti životnu sredinu pri procesu proizvodnje, a poseban deo posvetili smo i pitanju problema  rekonstrukcije Lunjevačkog puta.

Njegovu reakciju na noćašnju provalu u posed, ali i reakciju na tekst koji smo juče objavili o asfaltnoj bazi i peticiji protiv nje, čitajte u intervju koji sledi.

foto: GMInfo

GMIfo: Iako će policijska istraga tek pokazati ko je počinilac, šta je ono što sad možete reći o provali i posledicama od noćas?

Radonjić: Ušli su nam u firmu, gde su nam parkirana vozila i betonska baza, koja stoji dole, nije montirana, nego dovezena samo iz Beograda; oni su isekli, išarali različitim grafitima, izbušili gume, polomili opreme na njoj. Pored nje, to su uradili na mikseru, to su uradili na damperu. Kamioni su najnovijih generacija kao i cela betonska baza, sva je kompjuterizovana i pod elektronikom. Nama je pričinjena šteta još ne znam kolika, uglavnom nam je sva elektronika posečena, tako da ćemo imati problema da to sve vratimo.

foto: GMInfo

GMIfo: Kakav Vam je sistem bezbednosnog nadzora?

Radonjić: Ko je to uradio saznaćemo zato što nama to rade visoko kvalitetne kamere. Sada pregledamo snimke polako, imamo uveličavanje na kamerama, ali lično mislim da su došli s nekom namerom, nije mi jasno kojom, jer mi ovde u Milanovcu nismo nikome napravili nikakav problem, nekog ošetetili, ali eto, oni su došli i napravili ogromnu štetu.

foto: GMInfo

GMInfo: Sumnjate li s kakvom to namerom?

Radonjić: To da li nekom smetamo u Milanovcu, mislim da je pošteno da mi se kaže. Mi smo firma od 80 do 100 ljudi; ovde imamo zaposleno oko 45 njih iz Gornjeg Milanovca; ne dolaze moji ljudi iz Beograda uopšte. Ja sam hteo da primim naše ljude odavde. Svi primaju ful plate, svi primaju na račune, svakog petnaestog, to možete da proverite. Mi to radimo stalno kako treba po zakonu i pravilima. Kome to smeta, uopšte mi nije jasno.

GMInfo: Zašto ste Milanovac odredili za mesto gde ćete raditi posao ovakvog tipa?

foto: GMInfo

Radonjić: Mislim da je ono što smo mi tražili da pravimo ovde Milanovcu potrebno. Ako Milanovac misli da je to nepotrebno, nikakav problem nije, može da nam se kaže tako. Ovaj objekat sam kupio, pretvoriću ga u starački dom, ili dečje obdanište, ili u bolnicu, gde su mnogo manja ulaganja nego u betonsku i asfaltnu bazu.

GMInfo: Zbog čega smatrate da je Milanovcu potrebno ovakvo postrojenje?

foto: GMInfo

Radonjić: U Milanovcu je jako loša infrastruktura. To svi sami vidite. Tu rupa rupu stiže. Betona i asfalta u Milanovcu nema. Glavni snabdevač je Čačak. Ja sam pomagao i komunalnim preduzećima kad je bilo mrazeva, davao sam im hladnog asfalta da prikrpe neke rupe, jer ovde je to problem. Zato sam i mislio, pošto se građevinom bavim već 50 godina, od toga od 1997. godine privatno, da jedna domaća, milanovačka firma može ovde normalno da zaživi i radi.

GMInfo: Osnovna zamerka koja Vam se upućuje tiče se ekologije i rizika od zagađenja sa ovog mesta. Koliko je taj rizik realan u stvari?

foto: GMInfo

Radonjić: Nismo došli da budemo zagađivači, zato smo i krenuli da radimo sve kako treba po zakonu, iako su naša postrojenja mobilna, koja po zakonu o ekologiji ne moraju da rade te preventivne mere, jer ona tome ne podležu. Ja sam insistirao da i to odradimo, da niko ne bi mogao da nam kaže da nešto pravimo kako ne treba. Asfaltna baza bi bila priključena na gas, a betonska baza je na struju, i nema štetnog sagorevanja. A video sam u Milanovcu da su glavna industrijska postrojenja na mazut. I to nikome ne smeta. Ovde se digla velika hajka zbog dečjeg obdaništa u Nevadama da ćemo mi to zagaditi, a pored samog obdaništa, koje sam pogledao pre pola sata, je kotlarnica na mazut. Ja to ne razumem, kako smo mi zagađivači, a ostali nisu zagađivači?

GMInfo: U zamerkama se pominje i da je lokacija neprimerena za takvu proizvodnju, kako odgovarate na to?

foto: GMInfo

Radonjić: Asfaltnu i betonsku bazu ja ne podižem da bismo mi radili ne znam za koga, nego za Milanovac. Zašto ovde da dolazi beton iz Čačka, da se čeka, kad može da ga bude tu? Ne verujem da je u Milanovcu veća potrošnja betona od 50-60 kubika dnevno. Ne verujem da za sve tendere u gradnji koje raspiše opština treba više od 50 do 100 tona asfalta za ceo dan da se ugrađuje na celoj njenoj teritoriji. Da treba više, Milanovac bi izgledao kao autoput. A asfaltna i betonska baza je, kad smo kod autoputa, bila postavljena u eko zoni, u Takovu kad se gradio. Niko nije pravio probleme. Dobili su sve dozvole. Ovde, kad smo mi tražili da ispunimo sve uslove, kažu da pravimo problem. Rečeno mi je da nigde ne mogu, kao građevinska firma, da se lociram osim u industrijskoj zoni. Ovo je po planu industrijska zona, zato sam ja i kupio ovu mlekaru. Građani su se izjasnili kad je usvajan taj urbanistički plan, da ovo bude industrijska zona; znači, ja ne kvarim ništa, ništa nisam promenio niti tražim da se promeni, i moram da se ponašam onako kako zakon predviđa.

GMInfo: Građani strahuju od toga da će biti zagađenja i pored ispunjenih uslova; da li iz iskustva Vaše prakse za to ima razloga?

foto: GMInfo

Radonjić: Ne bežim od toga da nama svakih 6 meseci Institut dolazi, meri uticaj na okolinu, da bilo ko dođe privatno, neko nezavisno da angažuje ljude, da se to sve snimi, zabeleži, izmeri. Lično mislim da je protiv mene dignuta hajka. Zašto? Zato što sam poreklom odavde, iako sam rođen u Beogradu. U ove krajeve nisam dolazio do ’83. godine, kada mi je baba umrla, jer sam za nju bio jako vezan. A 2014. sam se vratio Gornje Branetiće, podigao ono naše imanje Radonjića što se napustilo, obnovio domaćinstvo, tu sam svake subote i nedelje, i video sam da u Milanovcu ima mesta da radi jedan deo moje firme. Došao sam samo da investiram u Milanovac, nisam došao ništa da uzmem. Investiram, zapošljavam ljude i hoću da se ovde radi mirno i pošteno. Zašto se to meni brani, nije mi jasno. Vi od mene svi bolje poznajete Milanovac, ja to priznajem. Ja sam ovuda samo prolazio od ’83. godine, nisam svraćao, iako imam pun Milanovac rođaka, Radonjića i drugih prezimena.

GMInfo: Vratimo se ekološkim standardima i zaštiti ako baza počne da radi; imaju li Nevađani razloga realno za brigu?

foto: GMInfo

Radonjić: Ne želim nikoga da optužujem i ugrožavam; mi smo predvideli sve separatore koji će da se postave, da u reku ne može da ode ništa što se tiče otpada. Što se tiče asfaltne baze, nema šta da iscuri; tu je bitumen i tu je kamen. Kamen će biti pod nastrešnicama, biće zaštićen i biće prskan. Ako dođe do jakih vetrova, biće u zatvorenom prostoru, neće biti gomila na otvorenom. Ali ja to ne mogu sada da uradim, dokle god ne dobijem dozvole; da ja u sve to investiram, a onda da neko dođe i kaže ne možeš da radiš.

GMInfo: Osim brige za aerozagađenja, posebno zbog vrtića koji ste pomenuli, postrojenja su planirana tik uz reku. Postoji sumnja da će i ona biti u riziku od dodira ili ispuštanja štetnih materija. Da li će?

foto: GMInfo

Radonjić: Garantujem da nećemo zagaditi reku. Mi smo je čak uredili i očistili. Ostalo nam je još ispod mosta da uradimo, o svom trošku. Što se tiče asfaltne baze, da dodam to za vazduh, može samo da se oseti kao kad osetite u vašoj ulici kad se asfaltira, 15-20 minuta tog mirisa, i više ne. Mi nemamo sa čim da zagadimo. Tu su još otprašivači, koji ne dozvoljavaju da čestice prašine izađu napolje, niti iz asfaltne baze, ni iz betonske.

GMInfo: Kako ste došli u posed ovog objekta s placem i koji je red veličina investicije?

foto: GMInfo

Radonjić: Ja sam kupio ovaj objekat od industrijskih nekretnina, a on nosi i ovu parcelu koju smo ogradili. Sve se ovde vodi na industrijske nekretnine, ali je vlasnik država Srbija. Mi smo ovo kupili prošle godine u junu. Do sada smo ovde uložili oko 500 hiljada eura. Kompletna investicija treba da bude preko 2 miliona eura; da uložimo kako bi sve to radilo kako treba. Da znate, jedna asfaltna baza je milion eura. A uz to ide i mehanizacija. Betonska baza, koja je dovezena ovde, ona je plaćena 220 hiljada eura pre tri godine; najmodernija. Ona je do sad bila nama u Apatinu. Preselio sam je ovde zato što je to najsavremenija mobilna betonska baza sada, u Srbiji nema je niko.

GMInfo: Govori se da ste tu kupovinu obezbedili, pored ostalog, i političkim konekcijama. Da li je to tačno?

Aco Radonjić, foto: GMInfo

Radonjić: Što se tiče politike, ja sam izašao iz komunističke partije ’77. godine i otišao sam u privatnike. Radio sam pre u Vojnom institutu. Bio sam u državi, što se kaže. Razišli smo se tad, i od ’77. sam privatnik. „AR Gradnja“ je osnovana ’89. a zvanično počela da radi ’91. U međuvremnu sam imao zanatsku radnju. Politikom se ne bavim; kako sam izašao jedanput, ja se više ne vraćam. Inače, bio sam dugo i u sportu; i kad sam završio s rukometom, više se ni time ne bavim. Što se tiče politike u Gornjem Milanovcu, ne bavim se time, nisam došao preko politike, nego sam došao zato što se preseljavam na Rajac, jer mislim da tu podignem veliki zasad lešnika i oraha. Da sve što je neobrađeno ostalo od Radonjića kultivišem, da pretvorim da bude nečemu vredno. Imam sina i snaju koji su u firmi, unuka koji je na Građevinskom fakultetu, i svi smo mi vikendom tu u selu. Da li mi nekome smetamo zato što smo se vratili na dedovinu, to ne znam; ali sve mi se čini da bi neko voleo da je to sve zaraslo, a ja to ne dozvoljavam.

GMInfo: Postoje li neke Vaše veze sa lokalnim rukovodstvom koje bi pokrenule sumnju da ste zbog toga imali olakšice pri dolasku i kupovini ovde?

foto: GMInfo

Radonjić: Ja od opštine ni tamo u selu nisam tražio ni da mi put napravi. Ja sam put sam napravio. Od opštine nisam tražio ništa. I bandere sam doneo, menjam ih sam. Da li se radi o nekoj političkoj konekciji? Pazite, „AR Gradnja“ je obojena žuto-crno od ’77. godine. To je nacionalistička boja naroda kome pripadaš. Ja sam Srbin, i to je ta boja. Gospodin Vučić, što su ispisali grafite njegovim imenom na mašinama, možda bi se postideo, pošto su ispisali po žutoj boji. Ja sa gospodinom Vučićem nemam nikakve konekcije. Ni sa predsednikom opštine Kovačevićem. Ja sam se s tim čovekom video 3 ili 4 puta, na nekim običnim sastancima u vezi posla; sa načelnikom isto toliko. Niti odlazim u zgradu opštine, niti se ja tu nešto dogovaram. Mene politika ne zanima. Ako bi se bavio politikom, ja bih zaključao građevinu.

Radonjić, na pitanja novinara za komentar o tome, potvrđuje da je „hajka na njega“ počela mnogo ranije, negativnim napisima i neproverenim tvrdnjama na jednom milanovačkom portalu, za koji se nije znalo ko ga je otvorio, niti koji novinari u njemu rade. On je to smatrao ciljanim napadom na njegovu reputaciju još tada i objašnjava:

foto: GMInfo

– Ako uđete u naše bilanse od ’91. godine do danas, „AR Grdanja“ nikada dana jednog nije bila u blokadi. A ovde će raditi samo ljudi iz Gornjeg Milanovca. Ovde neće raditi sa strane. To će biti od 50 do 60 ljudi na kraju. Ja sam se sa Milanovčanima, koji sada rade ovde kod nas, dogovorio. Pošto mi imamo i svoje autobuse i kombije za prevoz, rekao sam im: mi imamo puno posla, pa da ne postoji ta priča mi iz Milanovca ne idemo za Beograd gde se radi, jer ovi iz Beograda ne dolaze za Milanovac. Oni ujutru lepo sednu u naš autobus, odrade 8 sati i vrate se u Milanovac, – opisuje Radonjić i dodaje:

foto: GMInfo

– Da znate šta smo mi od većih projekata uradili. U Beogradu Pančevački most, mi smo odradili. Ulicu Vojvođansku, mi smo uradili. Tošin bunar, one raskrsnice, mi smo kompletno uradili. Sada radimo drugi Tošin bunar, radimo trenutno još tri ulice u Beogradu. Napravili smo kompletan Delta siti, Tampo, fabriku Gala vode u Ključu. Ne mogu da vam nabrojim objekata koje smo uradili. Zato vam i kažem, mi smo porodična firma, i nije mi nikad palo na pamet da imam više od 100 ljudi, jer toliko mogu da kontrolišem, preko toga ne.

foto: GMInfo

– Ja bih vam, opet kažem oko politke, otvoreno rekao, meni je 70 godna: jesam tu i tu, ali nisam. Treba da se pomogne opštini Gornji Milanovac? Šta treba, tu sam, to ću legalno da pomognem, da se ne krijem ni od vas, ni od bilo koga. Stvarno nemamo nikakve veze s politikom. Jednostavno nekim ljudima smetamo. Zašto smetamo? Možda zbog posla, ne znam, jedino to što smo mi sada ovde? Da sam hteo da se bavim politikom, ne bih se bavio ovim. Još ’77. bih otišao u opozicionare. Ali mene to ne interesuje; mene interesuje posao koji radim. Ovde jeste umešana politika, ali znate u kom smislu, to što sam pročitao ranije na tom portalu. Zato što su to sve neistine što su oni izneli. Da su izneli neku istinu, kao što ja sada ovako neposredno s Vama pričam, da znam ko je prekoputa mene, u redu, ali nisu. – podseća Radonjić. Drugi deo razgovora posvetili smo problemima Lunjevačkog puta, čiju je rekonstrukciju „AR Gradnja“ dobila na javnoj nabavci.

foto: GMInfo

GMInfo: Da se dotaknemo još jedne goruće teme za grad. Zbog čega je Lunjevački put tako urađen da su pritužbe građana od početka do danas više nego učestale?

Radonjić: Da znate, ja sam i vašem predsedniku opštine rekao: ja sam kriv za Lunjevačku ulicu. Znate u čemu sam krivac? Zato što sam smatrao da mom narodu treba učiniti. U kom smislu? Pa da komšije koje tamo rade i posluju mogu da uđu kolima u dvorište, iako mi tu radimo rekonstrukciju. U Beogradu to ne dozvoljavam. Zatvorim ulicu, pa vi lepo parkirate kilometar dalje, pa dođete kući peške. Ako mi nešto još budemo radili u Milanovcu, te će ulice sve biti zatvorene. Uradili smo ovde po gradu još ulica. I nema zamerki. Uradili smo gore i groblje. Nema primebdi. Ima samo za Lunjevačku ulicu, zato što smo ljudima činili do poslednjeg momenta i pravili velike pauze.

foto: GMInfo

GMInfo: Ali to ne može biti jedini razlog, ona bukvalno sama od sebe propada. Da li je samo zbog parcijalnog propuštanja vozila ili tu ima ozbiljniji, tehnički razlog?

Radonjić: U Lunjevačkoj ulici svi ćute, niko neće da kaže istinu, da imate 4-5 ulica koje ulaze odozgo, koje sve donose podzemne i nadzemne vode u Lunjevačku. I Iz domaćinstava s gornje strane. Pošto je tu urađena nova ulica, to smo mi dokazali i snimcima, sve je uvedeno u ove trotoare od behatona, i voda prolazi kroz behaton, prolazi kroz donji sloj kamena i ulazi u rovove. I zato ulica tone.. Mi ćemo o svom trošku kompletnu ulicu, sve što treba, da uradimo kao da ništa nije bilo. U roku od petnaestak dana ćemo ovo sad da završimo.

foto: GMInfo

GMInfo: Zar niste uvidom u projekat mogli već da vidite s kakvim problemima ćete se susretati; i ako jeste, zašto ste ušli u radove?

Radonjić: Mi kad smo izašli na tender, mi nismo imali projekat. Kad smo dobili posao po obavljenom tenderu, tad smo dobili projekat i videli šta se dešava. Neke stvari smo zato i promenili. Ima, recimo, tamo neki skok na koji se svi žale, i to smo uspeli da smanjimo, to je bilo još drastičnije zbog tih slivova. Ublažili smo ga, još smo uradili one rešetke da primaju vodu sa strane ispod kuća gde smo mogli, o svom trošku. Tom ulicom vozi se od 80 do 90 km/h i taj skok je smetao.

GMInfo: Zašto nisu ispravljene šahte u jednoj liniji? Plus, one i ovde gde su, uležu i prave problem vozilima?

foto: GMInfo

Radonjić: Što nije urađeno u liniji – to ne može, zato što su tu dve kanalizacije, kišna i fekalna, i one ne mogu da budu i istoj liniji, moraju da budu razmaknute, veliki su prečnici cevi. Tako i u Beogradu. „Beograd put“, recimo, uzeo je najnoviji sistem za nameštanje šahti. I opet se nije pokazalo kako treba. Ovo kod nas što se desilo, da imamo i nekih krivih šahtova na Lunjevačkom, proizvođač koji ih nam je prodao, prosto takve su, to menjamo. Imamo te gume koje su dole u prstenu koje amortizuju šahtu, one su trebale da izdrže to opterećenje, ali ova ulica je predviđena za srednje opterećenje, nije za teže, a u stvarnosti trpi teža opterećenja. I čim prođe kamion teži od 15 tona, ta guma popusti, raspadne se i šahta se nakrivi. Već 4 puta menjamo te gume. Ali sad smo uzeli drugi sistem da napravimo, za ovo opterećenje, da se to ne dešava, i šahte neće potanjati.

foto: GMInfo

GMINfo: Ljudi se žale i na primetno loš kvalitet asfalta, koji je odmah počeo da se osipa. Zašto je do toga došlo.

Radonjić: E, tu vidite poentu cele priče. Zato je Milanovcu potrebna najmodernija asfaltna baza. Taj asfalt mi smo dovozili sa udaljene lokacije. Kad su temperature prosečne i više, asfalt u dužem transportu ne gubi na kvalitetu i može da se doprema skoro odakle god. Ali to nije bio slučaj. Vi ne možete da znate kako se vreme menja kad počnete s nečim što ste ugovorili. Jer na niskim temperaturama, kad ga dovezemo gde treba da se postavlja, on više ne može tako dobro da se vezuje. Kad bi ovde imali asfalnu bazu, kvalitet ulica koje bismo dobili da radimo u Milanovcu, bio bi najveći, a i ceo posao bi manje koštao budžet opštine.

foto: GMInfo

Radonjić danas demantuje i neke navode iz našeg jučerašnjeg teksta. Tvrdi da na javnom uvidu u ekološku Studiju za bazu, nije bilo toliko Nevađana koliko smo naveli prema našim saznanjima. Kaže da je, osim firmi, koje jesu imale predstavnike, bilo samo jedno zainteresovano privatno lice. On nesporazum prepoznaje upravo u tome, kako nam je reako, što nijednom Nevađani nisu došli i pitali za razgovor s njim kad god su to hteli, na dogovor, da pitaju šta se ovde stvarno dešava i kakva će baza zapravo biti. U tim razgovorima bi tačno čuli, zaključuje Radonjić, sve što ih zanima i sigurno ne bi bili u zabludi da se radi o zagađivaču, niti bi se javnost preko medija dovodila u situaciju da loše misli o njegovoj investiciji.

Miloš Mijatović/gminfo.rs

Milos

Prethodni članak

Ministar Vulin i general Mojsilović prisustvovali proveri pripremljenosti za svečanost uručenja vojnih zastava

Sledeći članak

Mali predah za vikend, od ponedeljka opet nestabilno vreme