• 03.05.2026.

Karavan igre – Kompanija Silvije Gribaudi, Venecija: GRACIJE

foto: kcgm

Nakon nastupa u Operi “Madlenianum” (9. novembra), na 17. Beogradskom festivalu igre predstava “GRACIJE”, kompanije Silvije Gribaudi iz Venecije u okviru “Karavana igre”, projekta koji je omogućio interaktivne programe umetničke igre po gradovima Srbije, pod okriljem Aje Jung, srpske baletske umetnice i potpredsednika evropskog ogranka Svetske alijanse za umetničku igru u utorak, 10. novembra 2020. godine biće izvedena u velikoj sali Kulturnog centra Gornji Milanovac.

Početak predstave je u 20 sati.

GRACIJE
Koreografija: Silvia Gribaudi
Dramaturgija: Silvia Gribaudi, Matteo Maffesanti
Dizajn svetla: Antonio Rinaldi
Kostim: Elena Rossi
Tehnički direktor: Leonardo Benetollo
Tehnički saradnik: Theo Longuemare
Trajanje: 50’
Premijera: 2018, Teatro Annibal Caro, Civitanova
Igrači: Silvia Gribaudi, Siro Guglielmi, Matteo Marchesi, Andrea Rampazzo

Produkcija: Zebra
Koprodukcija: Santarcangelo dei Teatri
Podrška: MIBAC

Neoklasična skulptura “Tri gracije” koju je Antonio Kanova stvarao između 1812. i 1817. godine, postala je univerzalna oznaka lepote, proporcija i mere, ali i inspiracija za ovaj komad. Dok se četiri igrača kreću praznom scenom, njihovi kostimi ne nagoveštavaju konkretan kontekst. Između stvarnosti i fikcije, “Gracije” koračaju kroz vreme, prateći partiture Vivaldijeve i Štrausove muzike, elektronski zvuk Matmosa i hipnotičke eksperimente Kudlama, i vodeći gledaoca putem koji ne razjašnjava, već dodatno komplikuje odnos i prirodu ovih likova. “Gracije“ nude novi koncept gracioznosti.

foto: kcgm

Skidanje se tumači kao „prvo razotkrivanje” ili „skidanje vela“, odnosno istraživanje svega što je površno, do samog korena. Šta je lepota? Da li estetski kanon lepote, podrazumeva radost, sjaj i prosperitet? “Gracije” su skulpturalni pop komad koji istražuje različite nijanse konkretne i drske lepote, one koja može poništiti sve estetske standarde.

Dobitnica nagrade publike i nagrade žirija na GD’A Veneto 2009, u užem izboru za Aerowaves Dance Across Europe 2010, finalista Premio Equilibrio 2013, Silvija Gribaudi je učestvovala na brojnim domaćim i međunarodnim festivalima, među kojima su i venecijansko Bijenale i edimburški Frindž. Godine 2012. je sarađivala sa izraelskom koreografkinjom Šaron Fridman i započela rad na projektu „Umetnost u akciji“ o ljudskim pravima, sa Anom Pirati.

Učestvovala je u brojnim istraživačkim projektima u oblasti umetničke igre. Do 2010. godine je predavala na Pozorišnoj akademiji regiona Veneto, a zatim vodila brojne radionice u Italiji i inostranstvu, koje se bave kvalitetom scenskog prisustva i telesnim izražavanjem. Iste godine je nastupala kao izvođač u italijanskom TV programu „Pođi samnom“ sa Robertom Savijanom i Fabijom Facijom na RAI3. Silvija Gribaudi stvara specifične performanse inspirisane različitim društvenim temama, posebno onim koje se odnose na razlike među polovima i generacijama.

foto: kcgm

Od 2013. do 2015. godine, bila je usmerena na telo i nagost, kroz istraživanja koja su donela naslove: „Ovaj film obiluje golotinjom“ i „Koje godište glumiš?”. Tokom 2016. i 2017. godine potpisuje režiju i koreografiju za predstave „Moje mesto”, „Srećna“ i „R. OSA_10 vežbi za novu virtuoznost“, gde telo izvođača postaje glavni fokus zahvaljujući njegovom ekspresivnom identitetu. “R. OSA” je takođe predstavljena na Beogradskom festivalu igre, ali i ušla u uži izbor za nagradu Ubu i nagradu Rete Critica. Godine 2017, kreirala je komad „Prazan. Bazen” u Vankuveru, italijansko-kanadsku koprodukciju sa Tarom Šejen Frienderberg. Godine 2019. premijerno izvodi komade „Gracije” i „Ljudska sramota“ u okviru Evropske prestonice kulture u Materi.

Između troje igrača i Gribaudijeve postoji mistična i iskrena energija koja poput metronoma podešava temperaturu, unutrašnje i spoljne otkucaje performansa. Ova energija dolazi sa oslobađajućom, štedljivom, gotovo željenom snagom, a zauzvrat stvara druge nekontrolisane, nestandardne, potencijalno revolucionarne energije.
© La Repubblica

Silvija Gribaudi je jedinstvena umetnica koja neguje kult ružnog i gorki humor; njena nesvakidašnja fizikalnost je definitivno protiv dnevnih trendova.
© El Pais

Violeta

Prethodni članak

Koncert solo pevanja

Sledeći članak

Dom kulture Čačak: Predstava „Primadone“