foto: pixabay.com, ilustracija
Kažu da su prema najnovijim uredbama maske obavezne i na otvorenom prostoru, a ko se ne bude pridržavao toga, biće „udaren po džepu“. Prvo, nikakav problem nije. Svaki dan slušamo kako nam je stiglo „zlatno doba“, pa računam da nikakve kazne nećemo ni osetiti. Drugo, pitam se koliko će, recimo najuži državni vrh da bude kažnjen, jer, retko kada ih vidjamo sa maskom na licu, i to na okupljanjima gde, sasvim sigurno ima više od 10 ljudi, a gde se, još sigurnije, ne poštuje distanca izmedju njih.
Takodje, zanimljivo je da me niko nije ni pitao imam li masku ili recimo da li nekoga interesuje imaju li gradjani od čega da kupe istu.
Predsednik se ljuti kada ga novinari pitaju da li se testirao, s obzirom da je bio u kontaktu sa zaraženim osobama i naravno da na kraju ne odgovori iako bi bilo ako ništa drugo, ono bar moralno, da ne samo odgovori, nego i da se testira. Ako mu je stalo do naroda…
Osim toga, da krenemo redom… Nisam išao u Milano u šoping, niti sam to dozvolio svojoj boljoj polovini, iako je bila navalila, k’o da je lično Nestorović nagovarao. Poštovao sam policijski čas. U banci nisam imao nikakva posla, u opštini i nisam baš omiljen, sud izbegavam i bez korone.
Derbi sam gledao na televiziji, glasanje takodje, a pobedu na izborima sam slavio „tihujući“, u sebi, a ne u prepunim stranačkim prostorijama.
Na proteste nisam išao, ni da bijem, ni da budem bijen, pa se i sa te strane ne mogu svrstati u prenosioce. Svadbi nema, zabranjena su okupljanja, zabranjeno je mnogo toga, što na prvi pogled i ne shvatamo.
Takodje, ovih dana se, nakon jednomesečnog raspusta, ponovo oglasio čuveni Krizni štab, i nakon proglašenja pobede nad virusom, ponovo nam prete punim grobljima.
I, da vam kažem, ovoga puta se drže svojih reči. Samo, jedna stvar mi nije jasna. Otkud sve ovo, kad smo imali toliko respiratora, kad smo podelili toliko maski i rukavica, kad ćemo prvi dobiti vakcinu, pa je čak i čuveni DiDžej pronašao lek protiv korone. A, mi moramo da nosimo masku na njivi ili da vadimo „plavulju“, koju, realno, nemamo. E, narode, narode…
Goran Trifunović



