• 29.03.2024.

Pranjanska razglednica: Džemo

Goran Trifunović, foto: gminfo.rs

„Zastavnik Džemo, čelična krila naše armije“, čulo se sa razglasa, a svima je bilo čudno što muzičkom podlogom dominira violina. U našu malu varoš, Zastavnik je ušao sa, ne baš malim zakašnjenjem, ali je imao i valjano objašnjenje.

„Bio je zastoj na putu, neke naše gradjevinske mašine su sletele na ovim krivinama što ih mi ispravljamo, pa smo čekali da ih izvadimo iz ambisa“.

„Zastavniče“, upita neko van protokola, „može jedna rakija?“

„Može ako je domaća“, reče Zastavnik, ali mu njegov trbuhozborac došapnu da to nije baš  popularno, a ni, kako reče, „In“. Zastavnik nastavi svoje kretanje, pa svojim „raširenim čeličnim krilima“ zahvati i zgradu Distribucije, i objekat benzinske pumpe. Nije se on mnogo nasekirao, ali, čuvari njegovog lika i dela su se pobrinuli da odrade svoj posao.

“Zastavniče, ne bojte se, Disribucije tu odavno nema, a i pumpa radi, praktično, samo kad mora. Par sati, po jakim cenama i to je to.“

Zastavnik, kakvim ga Bog dao, poče da razmišlja unapred… „A,da li da ja skupim ova moja čelična krila, znate, vi imate one lepe, stare lipe po vašoj varošici, pa, ko velim, da ih ne oštetim“.

Opet se tu nadje njegov trbuhozborac, te mu došapnu da smo se mi tih recidiva prošlosti davno oslobodili.

„Nešto sam žedan, imate li čašu vode da popijem. Znate, kod nas su restrikcije“, jada se Zastavnik.

Opet trbuhozborac… „Nema Zastavniče, ovde vode, doveli smo im „RioTinto“. „Bistar je naš  Zastavnik, kapira. U tom sa razglasa, igrom slučaja, krete- „Beton, beton, samo beton“.

„Dobro“, sumira Zastavnik, „sad ću ja da spustim svoja raširena čelična krila, i da vam pokažem kuda bi, da je sreće, trebalo da ide vodovod i kanalizacija. Ako glasate za nas“…

Spusti Zastavnik svoje glavne adute, pa čitav kraj osta bez struje, interneta, telefona… „Ma,dobro“, lakonski će Zastavnik, „biće više dece. Jel ono beše da ste vi ovde, nekada, imali neko udruženje oko dosta dece?“

„Ma, jok, otkud vam to, Zastavniče? Sve po planu i programu“, odgovaraju oni koji, je l’ te, o tome ne znaju ništa.

Dobro, krete Zastavnik na naš aerodrom. Šta „aerodrom“? Trbuhozborac reče da idemo na „aerodrum“. Jašta, more… „A, je li, od kad ovaj put za aerodrom nije renoviran?“, upita Zastavnik.

“Pa“, odgovoriše prisutni, „u poslednjih 10-ak  godina, renoviran je 3- 4 puta“.

„Samo?“, upita Zastavnik.“Pa, dobro, ljudi, ne pravim ja pare. Ako ne renoviramo put, odakle….“, ljutnu se Zastavnik.

Ipak, doček na aerodromu izazva mu osmeh na lice. Dosta ljudi, dece, pilota,  aviona… U hladu, pod ševarom postavljene točilice za pivo. „Pijte narode. Pivo je džabe. Zastavnik časti.“, progovori trbuhozborac, i to glasom dostojnim deklamovanja „Plave grobnice“. Samo kad bi znao.

Počeše deca da se jogune. Hoće da se provozaju avionom. Obećano im je. Ipak, iako su deca, moraju da znaju da moraju da, pre svega, dobju neki čin. Poželjno- zastavnik.

Ukrca se Zastavnik u jedan „vazduplohov“ i odlete omamljen miomirisom mlade jagnjetine.  Narod osta kao i njihovi djedovi pre 80 i nešto godina, a sa razglasa se začu  rep verzija koja kazuje- „Džemo voli džem, Džemo voli džem“…

Narod se odobrovolji, kao da nešto zna. Poče igrati, oslobodi se, i kao da htede nešto reći i Zastavniku, trbuhozborcu, kao i ostalim njegovim pomagačima…

Goran Trifunović  

Violeta

Prethodni članak

Roditelji nestručni za izbor udžbenika

Sledeći članak

JKP: Plan isključenja vode za 1. i 2. avgust