• 01.05.2026.

Pranjanska razglednica: Kožna torba u hotelu

Goran Trifunović, foto: gminfo.rs

„Znanje-imanje“, pokojni Dražimir, sve lepo i ružno, sve je to stalo na jednu stranu tasa na vagi, a samo nekoliko ovogodišnjih pranjanskih dana na drugu stranu, e da bi novi dani svima pokazali koliko su lepši, bolji, napredniji… Da se ne lažemo – brži, jači i bolji. Lepo se to i u medijima primeti, da naše selo, kako rekoše, živi novi život. Kakav? Pa, novi, šta sad… Kod nas, eto, prvi čovek države dolazi u posetu, ne jednom, nego toliko puta da više nema ni potrebe da narod bude prisutan, pa oružane snage brane gradjanima da budu prisutni susretu na vrhu. Naroda i… pa, vrha…

Takođe, i ministri nam toliko često dolaze da su počeli da se šetaju selom u „radnoj“ uniformi, a ne bi nas iznenadilo i ukoliko uskoro počnu da dolaze u trenerkama i patikama. Za sada, sa pertlama… Zbog svega toga, čusmo ovih dana i da je naše selo „žila kucavica“ ovog kraja, „nosilac razvoja“, „pokazatelj pravca“, „oslonac“, i još mnogo toga što im šefovi kabineta u kolima sa klimom nađoše po „Guglu“, kad ukucaš Pranjane.

Ipak, ne znajući sve, tako neki od mlađanih predstavnika medija, koji, valjda, predstavljaju vladajuću nomenklaturu, na ovaj ili onaj način, pomenuše, tokom ispisivanja svojih redova izveštaja, i ovu rubriku, ali, jedan, valjda najiskusniji, junoša posavetova svoje dve koleginice: „A, to je Pranjanska razglednica, nemoj to…“ Informacija dostojna pića za celu kafanu… Elem, da rezimiramo.

Dobismo trotoare, bez lipa. Dobismo „široki drum što odlazi na most“. Dobismo novi asfalt od Takova do Pranjana. Na trotoare ćemo tek da se privikavamo, na „široki drum“ ćemo da se žalimo kad nam za jednu dekadu budu radili vodu i kanalizaciju, na asfalt od Takova do Pranjana ćemo, sa razlogom da se bunimo kada budemo tuda prolazili i vidimo na koliko mesta je novopostavljeni oštećen, a i kada se odvojeno krilo Stranke bude žalilo što „krivine nisu ispravljene“. Bilo kako bilo, vaga će, valjda, izmeriti… U jednoj domaćoj seriji, jedna mlada devojka, pristigla iz provincije, hvali se svom tetku, kod kojeg je u Beograd stigla, da je našla posao i stan u centru. Razočarani i iznenadjeni tetak je pita: „Jesi li, šćeri, šta izgubila?“. Pranjanci…

Goran Trifunović

Milos

Prethodni članak

Sutra „Pikado i sladoled iz bloka“ u Milanovcu

Sledeći članak

Radovi na više deonica, na naplatnim stanicama bez zadržavanja