• 06.10.2025.

DANAS: Srbija stiže bugarske i rumunske plate tek za 10 godina

foto: pixabay.com

U Srbiji je za 10 godina prosečna plata porasla za 166 evra. Jula 2011. godine zarada je u našoj zemlji u proseku bila 384 evra, da bi jula prošle godine dostigla 550 evra. Pre 10 godina smo u Srbiji imali veće zarade nego komšije u Rumuniji ili Bugarskoj, ali se situacija u međuvremenu znatno promenila.

Dok je kod nas leta 2011. plata bila 384, u Rumuniji je bila 38 evra manje. Deceniju kasnije, Rumuni zarađuju u proseku 170 evra više.

Iako je u Srbiji rast plata veći od većine zemalja u regionu, znatno je manji od rasta u susednim državama koje su deceniju i po u Evropskoj uniji – Rumuniji i Bugarskoj.

Rast u Rumuniji je najveći, prosečna zarada jula 2011. u ovoj zemlji bila je 346 evra, da bi deset godina kasnije dostigla nivo od 721 evra, što je više nego duplo. U Bugarskoj je rast prosečne zarade na 84 odsto u istom ovom periodu, tako su pre 10 godina Bugari prosečno zarađivali 353 evra, a prošlog leta zarade su im bile na 650 evra.

Jedan od glavnih razloga zbog kog nam ove dve države kada se radi o rastu prosečnih plata „beže“ jeste nekoliko kriznih godina tokom perioda koji posmatramo, kaže ekonomista Mihail Arandarenko, onih tokom kojih se Srbija borila sa ekonomskom krizom.

„To odražava i rast BDP-a zato što Srbija nije imala toliko loš rast, ali posebno prvu polovinu tog perioda obeležila je kriza, fiskalna konsolidacija, tako da to što smo uhvatili od ekonomskog rasta i rasta plata jeste od 2016, nekoliko godina“, kaže Arandarenko.

Bugarska i Rumunija su se izvukle iz krize i imale, kako kaže,10 lepih, neprekinutih godina, a Srbija ih je imala pet, što je „taman toliko“.

„Kada smo rasli, rasli smo slično njima i kada su plate u pitanju i BDP, ali loših godina je bilo jako puno. Jedino što je dobro je što se ne povećava taj razmak, ali ni ne smanjuje se, zato što te države rastu lepo“, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu.

Arandarenko napominje da kada se prave poređenja treba imati sve u vidu, da dosta zavisi i od toga koja se godina gleda, ali da je činjenica da Rumunija i Bugarska rastu brže, dobrim delom i zato što su članice EU zbog čega imaju i više investicije što iz EU fondova, što kroz privatne investicije.

On, međutim, kako kaže, kada poredi plate u obzir uzima još neke parametre, pre svih zaposlenost.

„Više volim da gledam ono što zovem platni fond po stanovniku, a to je umnožak zaposlenosti i prosečne plate. Ukupna zaposlenost iz koje se izračuna prosečna plata. Zato što i u najgorim godinama možemo da imamo rast prosečne plate jer posao gube najlošije plaćeni, oni koji su na ugovorima na određeno, i onda imate rast plata i pad zaposlenosti u određenom sektoru“, kaže Arandarenko.

Kada se to pogleda, kako kaže, ne stojimo loše, bolji smo od Hrvatske, ali nismo bolji od Rumunije i Bugarske.

„Istovremeno se gleda da li se zaista nešto dobilo od povećanja te prosečne plate ili ne. Jer ljudi ne žive kao pojedinci, žive u porodicama, i onda to da li je 1,4 ili 1,2 plate po porodici pravi veću razliku nego da li je 10 odsto veća prosečna plata“, ističe Arandarenko i dodaje da je uprkos svemu tačno da su Bugarska i Rumunija bolje od nas, pre svega jer smo mi imali tih nekoliko loših godina. Ove dve zemlje su, podseća on, imale tešku tranziciju devedesetih godina prošlog veka, nakon čega su krenuli da „rastu“, dok smo mi krenuli malo kasnije.

Ceo tekst možete pročitati na portalu DANAS.

Violeta

Prethodni članak

Koncert studenata Katedre za duvačke instrumente

Sledeći članak

Kovid odeljenje: I danas bez prijema i otpusta