• 05.05.2026.

Humor u doba korone (XIV)

foto:pixabay.com

Piše BOŠKO LOMOVIĆ

 „KORONA“ VOLI DEMOKRATIJU

Završih brzo kupovinu i ovoga petka ujutru, pa požurih preko parka kući. Kad, na kraju jedne klupe sedi Draško. Šta li je sad otkrio, pomislih, pa sedoh na drugi kraj. Nisam dugo čekao.

– Možeš li se dosetiti zašto virus covid 19 mnogo više pogađa zemlje Evropske unije i Ameriku nego Kinu, Singapur, Rusiju, Izrael, Kubu i Južnu Koreju? – pita i smeška se, računajući sa mojim neznanjem.

– Otkud znam, nisam ga pitao – odgovaram.

– E, vidiš! Taj virus želi da živi, da se razvija i množi u zemljama sa razvijenom demokratijom i maksimalnim poštovanjem ljudskih prava. Tu se oseća svoj na svome. A tamo gde od demokratije i ljudskih prava nema ni traga, tamo nema nijednog zaraženog – saznah šta je novo Draško pronašao.

– Misliš na Severnu Koreju?  – prvo mi ona pade na pamet.

– Da, na nju mislim. Sama „korona“ poseduje visok stepen demokratičnosti. Ne deli ljude na bogatune i siromahe, kod nje su svi ravnopravni: premijer Britanije Boris Džonson i bezimeni siromah što spava pod mostom Sene, glumac Tom Henks i matorac odavno zaboravljen od rodbine u staračkom domu u Njujorku.

– A da li si primetio – načeh ga sa tanje strane – da se ta tvoja „korona“ nije baš razbaškarila po Srbiji? Nešto joj kod nas fali.

Skoči sa klupe k’o da se na ekser nabio.

– To ja nisam rekao. I nemoj da me uvlačiš u politiku!

I ode čovek.

NEMA FAJDE OD „POMOZI, BOŽE“

Na stepeništu naše stambene zgrade, sused sa četvrtog sprata i ja razgovaramo sa rastojanja od četiri metra (duplirali smo, za svaki slučaj). Ja nešto bejah poetski nadahnut:

– „Bog se dragi na Srbe razljuti, / Na njihova silna sagrešenja“.

– Ako su Srbi krivi, zašto kažnjava čitav svet? – logično pita sused.

– Nisu samo Srbi, u pravu si. Izopačio se svet. E, sad bi Bog mogao da ponovi Nojev potop, ali ne bi uspelo. Izgradili smo kolektore, podigli brane, ozidali obale, izgradili kaptaže, sva bi kiša bila uzaludna. Zato je odlučio da nas kazni ovim viruščićem.

– Znači, ne vredi se moliti „pomozi, Bože?“

– Ne vredi, komšija! Ovo zlo je Božije delo. Hoće da nas proredi kao što seljak proređuje kukuruz: čupa one slabije da bi zdraviji brže rasli i rađali krupnije klipove.

– A što se najviše okomio na Amere, najviše ih je zaraženih i umrlih?

– Zato što su nezaustavljivi. Popeli se na Mesec, pa žure na Mars, a jednoga dana će i na zvezdu, udaljenu hiljadu svetlosnih godina, na kojoj Bog živi i ne želi da ga Ameri vide, ali će zato videti svoga boga.

FIZIKA I BIOLOGIJA

Moj ispisnik Ratko je fizičar, a ja, kako što znate, biolog. Obojica smo ostavili dnevnik pre 10 godina i otišli u penziju. Avaj, u 33. danu samoizolacije me zove Ratko:

– Dragi moj ispisniče, razvodim se čim ovo prođe.

– Da nisi pri piću ili ti je karantin udario u glavu? – šalim se.

– Ozbiljno govorim – vidim i glas mu se izmenio. – Razvodim se zbog različitih karaktera. Kao nebo i zemlja smo.

– Pa i treba da ste različiti, zato ste se i udružili. Nemoj da te ja učim zakonu fizike po kojem se različitosti privlače. Kako je do toga došlo?

– Iskipila mi džezva s kafom, a ona: „Pa, jutros sam čistila šporet, konju jedan!“ Ja prospem i ostatak kafe po ringlama i dreknem: „Čistićeš ga ponovo, kravo jedna!“ Ona se uhvati za glavu: „Gde su mi bile oči pre 50 godina!“ Ja uzvratim: „A gde je meni bila pamet!“ Ona: „E, neću više ni sata da te trpim!“ Ja: „Neću ja tebe ni minuta! Razvešćemo se i kvit!“

– Polako, polako, ispisniče! – smirujem ga. – Ja mislim da problem nije u tome što ste različiti, već, naprotiv, što ste postali isti. A isti se odbijaju. Mada, danas, imamo i parove koji se, protivno zakonu fizike, privlače baš zato što su isti. Ali to je tek pet odsto populacije, vas dvoje ne spadate u to.

– Nisam siguran da sam te dobro razumeo. Uprosti mi to malo – smirenijim tonom govori ispisnik u slušalicu.

– U najkraćem: biologija je učinila svoje, tu se ne može ništa, a vi se potrudite da nadvladate zakon fizike.

 

 

 

Violeta

Prethodni članak

Gradsko groblje

Sledeći članak

Zgrada Okružnog načelstva ostvarenje arhitekte Koste Šrepovića