foto: S. Savović
NOVI VINOGRAD
U susret Svetom Georgiju Pobedonošcu, zaštitniku i krsnoj slavi manastira Vraćevšnica, sestrinstvu ove velike svetinje, koja će za dve godine obeležiti šest stotina godina postojanja (1428–2028), nikao je novi vinograd.
U matičnom Prnjavoru, zaseoku Trska, blizu nekadašnjeg vinograda koji je još 2014. godine zbog vremešnosti potpuno prestao da rađa, posađena je loza.

Uz dopuštenje Boga, prva je pomogla vinarija Doja iz Donje Jošanice (Blace), sa juga Srbije, prokupačkog vinogorja. Njeni vlasnici (52 ha), bračni par Todić (Goran i Slavica), devojački Andrejević, rođena Gornjomilanovčanka (u rodnom gradu završila osnovnu i srednju školu, sada šefica Katedre za vinogradarstvo i voćarstvo na Poljoprivrednom fakultetu u Beogradu), uradili su analizu terena i zemljišta na pomenutoj sunčanoj padini koja gleda na Ješevac.

Tri dana je u manastirskom imanju boravila radna ekipa iz vinarije Doja. Uz mehanizaciju, sa sobom su poneli aluminijumske stubove i 3.500 sadnica grožđa.
Vinske sorte: merlo (2.200 sadnica je uvezeno iz Italije), kaberne sovinjon (1.050 mladara iz Trstenika) i stona sorta za jelo, hamburg (250 sadnica iz Topole). Sve pomenuto zasađeno je na površini od jednog hektara i 10 ari.

Milan Jovanović, tehnički direktor vinarije, rukovodio je sadnjom i istakao veliku radost što su u ovom kraju, većinom prvi put.

Uz njih, u darovanju buduće plantaže pomoglo je još nekoliko pojedinaca sa strane, ali njihova imena će se obelodaniti tek kada potekne prvo vino. Takav je dogovor i vinski običaj.
Do tada će proći dva leta i dve zime, a vinograd je puno radno vreme. Ponovio je drevnu izreku: „Ako hoćeš svaki dan da radiš, posadi vinograd.“ To sestrinstvu manastira nije teret. Monaški život je blagoslov odabranih.

Treći dan mobe krunisan je u sredu, 29. aprila 2026. godine, posnom trpezom u vinogradarskoj kući. Igumanija mati Ksenija darovala je radnike prigodnim poklonima u ime manastira.
Za to vreme, sa Ješevca, gde je veliki čelnik i ktitor manastira Radič Postupović imao veliko imanje i podigao crkvište, a kasnije se povukao na Atos u molitvenu osamu kao kaluđer Roman, pojavili su se krupni oblaci i kiša je počela obilno da pada… kako i dolikuje.
Saša Savović, gminfo.rs







