PОZОRIŠNА PRЕDSТАVА: „U АGОNIЈI“ biće odigrana u četvrtak, 22. oktobar 2020. godine, u Vеlikoj sаli Doma kulture sa početkom u 20:00 sati.  Besplatne ulaznice se preuzimaju u Kulturnom centru. Zbog epidemioloških mera, broj ulaznica ograničen.

Režija Ana Đorđević, scenografija Mia David, kostimografija Adrijana Pajić, lektor Dijana Diklić, organizator Kristina Krspogačin, izvršni producent Boris Mišković. Produkcij Beo art 2015. Uloge MARIJA VICKOVIĆ RADOVAN VUJOVIĆ BRANKO CVEJIĆ

POZORIŠNA KRITIKA

„Cjelokupni književni opus Miroslava Krleže, naročito onaj između dva rata, oduvijek je funkcionirao kao uzbudlјiv spoj dobre literature, enciklopedijskog akademizma i lijevog političkog angažmana. Negdje na rubu tog glavnog toka ispunjenog socijalnim dramama, političkim prevratima i lutanjima intelektualaca, od „Glembajevih“ i „Galicije“, do „Balade“ i „Zastave“, smješten je komad „U agoniji“, napisan 1928. i dopunjen trideset godina kasnije.

Prvobitni komad je, doduše, odisao bojama svoga nemirnog vremena, ali je na pozornicama vrlo često doživlјavan kao melodrama s tragičnim krajem. Zato su se u tumačenjima junaka ove gorke sentimentalne priče u južnoslavenskim teatrima smjenjivali velikani tog glumišta, od Vike Podgorske i Dubravka Dujšina, preko Marije Crnobori i Steve Žigona, do Vanje Draha, Ene Begović i mnogih drugih. I brilјantna izvedba ovog komada u Zagrebu prije godinu dana (Nela Kocsis, Ozren Grabarić i Darko Stazić) bila je fokusirana na tragičnu lјubav Laure Lenbach, koja se nije mogla izboriti s alkoholizmom bankrotiranog muža i nevjerstvom nekarakternog lјubavnika.

Nakon ove hvalјene i nagrađivane izvedbe, novu inscenaciju Krležine drame, ispunjenu drugačijom poetikom i neobičnim redatelјskim rukopisom, gledali smo u nezavisnoj produkciji ovih dana u Beogradu. Predstava ne započinje uobičajeno, svađom bračnog para Lenbach, u trenutku kada Austrougarske monarhije više nema i kada su pripadnici aristokracije odjednom morali zarađivati kruh kojekako i snalaziti se u novim uvjetima. U beogradskoj predstavi čitavog tog prvog čina nema; detronizirani Lenbach već je izvršio samoubojstvo, a Laura, još umrlјana muževlјevom krvlјu, pokušava s advokatom Križovcem, čovjekom kojeg zaista i do kraja voli, nekako izaći iz te životne noćne more.
Bitno za predstavu je da redatelјica Ana Đorđević taj komad nije vidjela kao ‘epsku priču jedne lјubavi’, nego kao dramu ‘u zoru suvremenog doba kakvo danas znamo’.

Dvoličnost, cinizam i pokvarenost advokata Križovca, koji novcem i utjecajem može kupiti sve, čak i vlastitu ministarsku fotelјu, a lјubav jedne žene baciti pod noge, obrazac je društvenog procesa ‘modernizacije’ koji je započet nakon Prvog svjetskog rata i čiju zrelu fazu gledamo upravo sada. Današnja podređenost lјudi kapitalu i neiskrenim odnosima u javnom i privatnom životu samo su najekstremniji odraz onoga što se začelo upravo tada, i to je bio motivacijski okidač za ovu izvedbu.

Ili, kako kaže redatelјica Đorđević: „Kroz intenzivan sukob muškarca i žene, u predstavi pratimo proces postepenog shvatanja laži u kojoj moderni čovek živi i proces demistifikacije principa po kojem funkcioniše društvo u celini.“

Kada shvati svu laž svoje intimne i egzistencijalne situacije, Laura se ne ubija patetično i melodramatski, kako je zamislio Krleža, nego s dva precizna metka ustrjelјuje Križovca, kako bi se na nekoj dublјoj ravni oslobodila okova koji su joj uništili život. Dvoje protagonista – Marija Vicković kao Laura i Radovan Vujović kao Križovec – uz svesrdnu pomoć Dijane Diklić, suradnice za specifični krležijanski govor, uvjerlјivo su odigrali taj odnos, balansirajući rubom između intimne drame i sumorne slike vremena koje dolazi.

Tome su na indirektan način služile i Krležine didaskalije – opisi radnje i raspoloženja likova, koje je na diskretan način izgovarao treći protagonist, Branko Cvejić, narator/inspektor u ovoj predstavi.
Zaklјučno, ovakva izvedba komada „U agoniji“ nije nas želјela uvući u lјubavnu dramu iz nekadašnjega građanskog salona, nego nas izvući na poziciju svjedoka jednog vremena, čijoj završnoj fazi upravo prisustvujemo.“

NAGRADE

Nagrada za najbolјeg mladog glumca – Radovan Vujović – za ulogu Ivana Križovca.

Krležin kompleksni jezik, te ambicioznost, dvoličnost i cinizam njegovog doktora Ivana Križovca materijalizuju se u igri Radovana Vujovića. Vujović je svoju glumačku igru počeo svedeno i kontrolisano, da bi do kraja predstave prošao transformaciju do razularenog, izopačenog, advokata van kontrole, koji pokušava da po svaku cenu sačuva sopstvene privilegije.