
foto: gminfo.rs
Svetlo na kraju tunela?
Za dve nedelje je zakazana prodaja kraljevačkog „Magnohroma“, što bi u velikoj meri moglo da popravi i ekonomsku sliku pranjanskog kraja. Naime, u sklopu kraljevačkog giganta nalazi se i rudnik magnezita „Brezak“ u Pranjanima, a veliki broj bivših radnika čeka šta će biti nakon privatizacije, jer je veliki broj njih ostao bez brojnih zarada, kao i radnog staža.
– Prethodna kupovina „Magnohroma“ od strane indijske porodice Mital nije bila uspešna, jer mi ništa nismo dobili, kao ni sama firma- govori bivši rukovodilac na „Brezaku“, Radoš Kojović, i nastavlja – Ostali su nam dužni mnogo neisplaćenih zarada, a velikom broju zaposlenih nije uplaćivan ni radni staž. Koliko ja znam, predmet kupovine je „Brezak“, rudnik „Koviljača“, „Milićevci“, kao i okno na Zlatiboru. Ipak, prema rudarsko geološkim ispitivanjima poznato je da je godinama unazad, upravo pranjanski rudnik bio najisplativiji. Takodje, treba uzeti u obzir i da je u poslednjih 10 godina, koliko „Brezak“ ne radi, došlo do potapanja jama i do izliva vode na površinu, tako da je, prema mom mišljenju, izuzetno skupo ponovo pokrenuti proizvodnju – završava Kojović, koji je u medjuvremenu postao i penzioner.
Radovan Kovačević je i nakon zatvaranja procesa proizvodnje ostao da radi na „Brezaku“ kao čuvar, ali je i ta služba ukinuta pre dve godine. Ipak, on ne može da ostvari pravo na penziju, jer mu nije uplaćeno skoro sedam godina radnog staža.
– Dobio sam sudsku presudu u moju korist, ali me je advokat nedavno pozvao i savetovao da sačekam prodaju, iako je stečajni upravnik jasno rekao da para za namirenje bivših radnika nema. Ko je sad tu u pravu, ja ne znam, tek, sačekaću i tu prodaju, pa ćemo ja i moje kolege dalje videti. Trenutno sam ni na nebu ni na zemlji- govori skrušeno Kovačević.
Rudnik magnezita u Pranjanima je radio od 1954. godine pa sve do 2008. i bio je jedan od ugaonih kamenova razvoja pranjanskog kraja, jer je svojevremeno zapošljavao i do 500 rudara sa prosečnom platom od oko hiljadu nemačkih maraka. Trenutno najveći problem meštanima ovog kraja predstavlja činjenica da su sve jame potopljene, pa dolazi i do urušavanja nekih od njih, a kolika opasnost preti govori činjenica da su rudarske pumpe svojevremeno izbacivale i do 5 hiljada litara vode u minutu.
G. Trifunović