foto: pixabay.com, ilustracija

Da li su vam dosadile njihove priče? Da li vas je sramota da ih slušate svakoga dana iznova? Znate da lažu, nije im „prvina“, ali, vi ste, ipak, „pristojna Srbija“, a ne neko drugi, pa im ćutite. Prevodite priču na vremensku prognozu, na „rodne godine“, na… pa, recimo, priču o zimskim gumama za kola, ali, džaba.
Vraćaju nas na staru, odavno patentiranu priču o vestern filmovima. Dobri i loši momci. Prosta stvar. Kao deca smo svi voleli ta filmska ostvarenja, isključivo što nam je radnja bila laka za praćenje. Tako je i sada. Izdaju se i prodaju se ljudi koji su vam bili ugaoni kamen vašeg života, a stvaraju se nova „prijateljstva“ (mada nije ni malo čudno što se ona zovu i „drugarstvima“), a sve zarad osećanja pripadnosti nekom društvu koje, unapred se zna, za vas je privremeno. I, šta sad? Ništa. Što bi mladi rekli, stavite ih na „ignor“. Dosta je više!!! Laži, prevara i iste takve čestitosti.
Kada vam se ne svidja neki film, vi promenite program. Tako je i u ovom slučaju. Svako ima pravo na mišljenje, mada neki i malo više od ostalih. Ipak, ono što nam je ostalo je da ne želimo ni da slušamo neka mišljenja, isključivo zato što znamo da su lažna i pogrešna. Šta uradite kada vidite pijanca da se, da izvinite, olakšava na sred ulice? Okrenete glavu na drugu stranu, ne pridajete pažnju… Svesni ste da mu ne vredi prići i reći ono što bi svaki normalan čovek trebalo da zna. Svesni ste da će smrad da iščili, da će njegove fekalije nestati sa ulice sa prvom kišom, ali, isto tako, treba da znate da će na njegovom donjem vešu ostati smrad. Teško je to oprati…
Znajte, uvek je u većem problemu onaj koji pravi problem, nego onaj koji trpi iživljavanje. Pa, što bi vas toliko ubedjivali i toliko trošili reči da su u pravu. Svačiji trag se jasno vidi na kraju puta. Zato, ignorišite te priče i protiv njih se borite svojim, a ne njihovim sredstvima.
Kada su 80-ih godina prošlog veka počela nacionalna trvenja na južnoj srpskoj pokrajini (???), na korzou u Prištini, svako veče su jednom stranom ulice šetali Srbi, a drugom Albanci…
Goran Trifunović






