• 28.03.2024.

Prva zabranjena knjiga u Srba

foto: muzej rtk

Jula meseca 2008. godine opština Gornji Milanovac otkupila je od Srđana Stojančeva predsednika Srpskog bibliofilskog društva knjigu nepotpisanog autora „СEРБIЕ ПЛАЧЕВНО ПАКИПОРАБОЩЕНIЕ ЛЪТА 1813. ЗАШТО И КАКО?“ i poklonila našem muzeju.
Ova veoma retka i posve zanimljiva knjiga odmah je našla mesto u istorijskoj zbirci. Posle muzeološke i konzervatorske obrade dobila je nekadašnji sjaj, i kao takva smeštena u stalnu postavku Muzeja Drugog srpskog ustanka.
U najkraćem, reč je o štivu malog formata sa ukupno 106 numerisanih strana oivičenih tvrdim kartonskim koricama. Štampana je u Veneciji 1815. godine, tačnije u štampariji Pana Teodosija. Poznati književnik i cenzor za slovenske knjige, Pavle Solarić bio je njen izdavač i prodavac.
Na osnovu ranije preduzetih istraživanja utvrđeno je da je autor knjige Mihailo Miljko Radonjić. Poreklom iz suvoborskog sela Gornji Branetići, ovaj učeni čovek bio je između ostalog i ministar inostranih poslova u Karađorđevoj ustaničkoj vladi.
Tekst je pisan crkvenoslovenskim jezikom, u vidu dijaloga porobljene mati Srbije i njenog jedinog sina Srbina. U njemu se izlažu uzroci propasti Karađorđevog ustanka i nevolje koje je Srbija imala sa velikim silama. Na jednom mestu, mati zaklinje sina svojim mlekom da objavi svetu ovu izdaju. Radonjić je tu objasnio da su za srpsku nesreću krivi beogradski mitropolit Leontije i ruski konzul Rodofinikin, oba poreklom Grci, kao i Rodofinikinov naslednik Nedoba. Uz pomoć voždovog pisara Janićija, koji je označen kao sukrivac, iskoristili su Srbe i njihov ustanak isključivo u svoju korist i tako uzrokovali propast Srbije. Najzad, iznosi se nada da će se ruski car Aleksandar i pravi Rusi zauzeti za Srbiju i spasiti je. To je zapravo i težnja ovog spisa.
Čim se pojavila, knjiga je prouzrokovala veliku pometnju i intervenciju ruskog poslanika u Beču. Kako su tada bile u prijateljskim odnosima sa Rusijom austrijske vlasti su je odmah zabranile. Iako zabranjena, ona je ipak prodrla u javnost i učinila jak utisak. Po svojoj sadržini i značaju spis je predstavljao politički pamflet sa čisto nacionalnom sadržinom i težnjom.
Na kraju, recimo i to da je Muzej rudničko-takovskog kraja u saradnji sa Javnim preduzećem „Službeni glasnik“ iz Beograda pripremio i kritičko izdanje ove knjige, pa je u tu svrhu urađen prevod originalnog teksta na savremen srpski jezik. Kompletan posao završen je oktobra 2009. godine, kada je pod naslovom „SRBIJE ŽALOSNO PONOVNO POROBLjENjE 1813. GODINE: ZAŠTO I KAKO?“ moderna verzija knjige ugledala „svetlost dana“.

Aleksandar Marušić

Aleksandar Lazovic

Prethodni članak

Ljubica Cuca Sokić, STO SA VIŠE BOCA, ulje na platnu, 1968.

Sledeći članak

Nadimci u Donjoj Vrbavi